21.06.2015.

Aladin Lukač: Kako da pjevam, ruke su mi svezane


Harry Callahan


ČEKAJUĆI S.

Drhtim
Negdje gdje
Još nijesam

Opustošena
Osjećanja
Još žive

Gdje počiva
Mrak?
Sad, gdje je
Taj put

Slivaju se
Suze
Od sedam godina
Od tebe do jutra
Slivaju se
U bol
U bol i suze
S.

Beograd, 26. 2. 1997. 



OVIM LJUDIMA

Ovim ljudima
Što u bisagama
Nose oči

I onim
Što gore od želje
Kao grobovi
Hladni i prazni

Neka ih bude
Svuda
Oni će naći
Put ka kazni

Nije lako
Isplakati suze
Ovi robovi
Svoje svijesti
I nemaju ih

Oni imaju
Samo želju
Trulu ideju
Negdje između zuba.

Beograd, 12. 4. 1997. 



TO BELGRADE

Serviraju mi istine
Klijavi korov ispod kože.

Tražite drugog
Suviše je teške vode
U mojoj glavi
Pronađite put do vlasti.

Imajte na umu ideju
Ali onu s druge strane
Napravili ste armiju disidenata
I gomilu kretena.

Žao mi je što moram reći
Da je to ovaj narod
Fakat da su im isprani mozgovi,
Ali će vam uvijek trebati
Kad više gladni psi.

Mirotvorac u odijelu barakude
Zlikovac posve običan.

Moj svijete gdje su ti oči?

Beograd, 20. 4. 1997. 



***

Vidio sam noćas
Oružje
Užarene cijevi.
Vidio sam gomilu
Očiju,
Živih očiju

Bijes mi je udarao
U grudi,
Znoj se slivao sa čela.

Grozno sjećanje postoji
I sve manje ljudskosti
Bože, sve manje ljudskosti.

Komad zemlje mi biješe
Na glavi.
Stabla izvijena bjehu svud.

Ogromne rupe sa
Ljudima u njima
Pena i krici.

Vidio sam i mračne ljude
Što im munje sijevaju
Iz oba oka.

Na obližnjem brdu
Gorele su kuće
Šuma je gutala bol.

Prevrnuta slika
Bješe mi ispod ruku
Krv, svuda preko nje.

Noć je svijetlela,
A nigdje nije bilo Mjeseca.

Novi Pazar, 2. 8. 1997. 



DE FACTO

De facto
Da dobro stoje
Evo već godinama

I uz sjetu
Suze broje
Od kore do kore

Gdje je srž?
Kako da pjevam
Ruke su mi svezane

Ruke na očima
Noge u zemlji
Do pojasa

Na dnu živog blata
Valjda će se zaustaviti
Ili će tražiti novi ambis
Za ovu bijednu zemlju.

Novi Pazar, 24. 8. 1997. 



PJESMA PRIJE KRAJA

Što sam riječima učinio
I jutro je samo riječ
Ovaj dan je sačinjen od kruga
Pijeska na rubovima dolazećih sjećanja
Što sam riječima učinio
Pa bar da znam gdje su mi suze
Serpentine i slast
Šta sam to učinio
Progoni me glas
Sjeta pritiska
Zar i sad miris dragog bića
Se osjeća
Što sam, što sam učinio riječima
Po kaldrmi se kotrljam
Bespomoćan da išta uradim, da kažem
Prekrivaju me nekim čaršavima
Kao pred kaznu
Brane me od mene samog
Koprene mi na oči stavljaju.

Novi Pazar, 9. 11. 1997. 




(To Belgrade, 1997, 1998, 2000)


Aladin Lukač (1976-2003)
Iz knjige Bramaputra (izabrane pjesme), Sent, Novi Pazar, 2006.


Pročitajte još: 
Oni drugi (iz ciklusa Prištinska hronika) 
Krajolik oivičen barutom (iz ciklusa Stara kuća) 

Aladin Lukač: Krajolik oivičen barutom


Harry Callahan, Chicago, 1995.



ZVJERSTVO

Ko balsam prije kraja 
Nedokučiv i sam u svitanje 
Hrast stoji 

Grane izrezbarene 
Notom vremena 
Pijavice i sutone 
Sve hrani iz istog korijena 

A onda su došli po njega 
Čeličnim lancima ugušili stablo 
I poslije svega ostao je miris, 
Sjećanje. 

Oslobodili su ga života, 
Zrelog su ga ubili. 
Golgota, 
Sječivo u drvetu. 

Olovne im lobanje 
Još odišu 
Snagom samrtničkog ropca. 

Novi Pazar, 9. 1. 1996.



BEZ ODGOVORA 

Šta se dešava 
Kad u naramku 
Unesem prošlost
U svoju kuću? 

Šta će se desiti 
Ako iz zenita 
Iznesem sunce 
I zapjenim gore? 

Šta će biti 
Kad dam život 
Za bezvrijedni 
Komad zemlje?

Šta će se desiti 
Kad more pregazi 
Sve ono što stvorimo 
Odiseje i epopeje?  

Novi Pazar, 10. 1. 1996. 



NIT PROŠLOSTI 

Gdje si sad da vidiš 
Unakaženo ljudsko tijelo 
Ruglo od kog svi zaziru 

Gdje si sakrio očaj 
Izliven u kasnu zoru 
A sve su zore različite 

Gdje je sad tvoj osmijeh 
U mjestu zvanom zaborav 
Što si ga ostavio 

Uvijek si bio tačan kao smrt 
Ti nemirna dušo 
Prekaljena u duši kamena. 

Novi Pazar,  29. 1. 1995. 



KRAJOLIK OIVIČEN BARUTOM 

Hoćemo li se sjutra 
Ponositi svojom mladosti? 
Znam samo da nam pogledi 
Neće biti tako čvrsti i prodorni. 
Svu slast života osjećamo 
U jednom jedinom zalogaju hljeba 

Na djecu je pala osuda teška 
Ko što reče jedan moj kolega 
Istina. 
Teške riječi za tako mali svod 

Sjutra gledaće nam u oči 
Ta ista djeca i pitati 
Gdje smo im sakrili djetinjstvo 
Oči pune crvene tečnosti 
Neće moći da odgovore 

Poklonite im još jedan dan života 
I vidjećete koliko samo mogu 
Da budu srećna 
U dolini krajolika oivičenog barutom. 

Novi Pazar, 19. 3. 1996. 



POKRIJTE MOJU MLADOST 

Pokrijte moju 
Mladost crnim ružama 
Ovaj 
Uspravljeni bol 
Sijedu čežnju 
Sve pokopajte 
I zaboravite moje ime. 

Beograd, 16. 11. 1996.



(Poezija Aladina Lukača iz ciklusa Stara kuća, 1996)


Aladin Lukač (1976-2003)
Iz knjige Bramaputra (izabrane pjesme), Sent, Novi Pazar, 2006.


Pročitajte još: 
Oni drugi (iz ciklusa Prištinska hronika) 
Kako da pjevam, ruke su mi svezane (iz ciklusa To Belgrade)

09.06.2015.

Aladin Lukač: Oni drugi


Harry Callahan; Eleanor, Chicago, 1952



IZA OSJEĆAJA

Osjećam
Kako rastu nokti
Kojim ću kopati
Zemlju
Ravno do srca.

Priština, 4. 4. 1995. 




PRIŠTINSKA HRONIKA

Skladna tišina.
U pozadini
Neko gradi
Prezir

Drvoredi
Samo u jednom
Pravcu

Slutnja
U svakoj glavi
Obojena
Pomirljivom tišinom

Izbliza i
Ruševina je ista.
Kruže samo
Ptice i priče.

Priština, 30. 5. 1995.



OPIS RAJA

Hoće li sjutra
Biti svjetla
Moj fragmatični
Prijatelju?

Evo me podno raja
Istiskam sok
Iz mrtvog drveta

Znaš, i u raju
Je sve mrtvo!

Nijesam siguran
Hoće li sjutra
Biti svjetla
Da iskopam mezar
I zabranim svima
Da plaču.

Novi Pazar, 2. 7. 1995.



TREĆI ČIN

Promisli dobro
Prije nego
Istupiš naprijed
Sirova snago

Sasjeći će ti
Ruke do lakata
Iscijediti i posljednju
Kap krvi

Napisaće treći čin
I prepustiti te
Zaboravu.

Novi Pazar, 5. 7. 1995. 



PRODUŽETAK STRAHA

Armija neukih
Čeka napolju
Rastrzaće
U ljude i paru
Samo da ih strah
Prođe
Paranoja u kavezu

Čak ni na sebe
Ne misle
Prokleti
Tornado ljudski
Iz praha stvoren
Harizmom obznažen

I pjesme se boje
Pranitkovi
Izmleveno zrnevlje,
Zaziru od bilo
Kakve sreće
Pritisle štuke gladne.

Novi Pazar, 22. 8. 1995. 



ONI DRUGI

Primer čovječnosti
Osvijetliše drugi
Pod istom opsadom
Kroz vene teče krv,
Neko drugi biće kriv
Jer mrze pogrešnog čovjeka

Oprosti što riječi uvijam
Ni one više nemaju cijenu
Mogu sa njima da radim šta hoću.

Znaš, mrtav pesnik i grobu je težak
On mora vječno da bježi
Kad posustane sustignu ga riječi
Zli jezici njegovu krv puste.

Priština, 27. 9. 1995. 



ČAS TUGE

Ko utjera
Hladnoću
U ovu tijesnu
Sobu?!

Miris oraha
Dvorana
Za sva svitanja

Damari
Tek otkriveni
Ovog jutra

Oprošteni
Grijesi
Mačija suza

Pusti tragovi
Sve je to
Samo slivena
Tuga.

Novi Pazar, 23. 11. 1995. 



CRVENO SVJETLO

Na margini
Ostaše crvena
Svjetla

U korak sa
Bijelom linijom
Poneka slutnja

Dio života
Već sada prolazi,
Na margini
Pronese se glas
Istina sušta

Da ovaj očaj
Nikada ne skreće
Sa svoga puta

Novi Pazar, 30. 11. 1995. 



(Prištinska hronika, 1995)

Aladin Lukač (1976-2003)
Iz knjige Bramaputra (izabrane pjesme), Sent, Novi Pazar, 2006.


Pročitajte još: 
Krajolik oivičen barutom (iz ciklusa Stara kuća) 
Kako da pjevam, ruke su mi svezane (iz ciklusa To Belgrade)