30. 4. 2012.

Naš je


© Michael Magill


taj prostor je uvek tu
pre nego što dopru do nas
taj prostor
koji tako opušta
predah
kada se recimo
izvališ na krevet
ne misleći ni o čemu
ili recimo
puniš čašu vodom iz
slavine
ničim 
obuzet
taj
nežni čisti
prostor

vredan je
čitava stoleća
postojanja

recimo
kad samo češkaš vrat
gledajući kroz prozor u
golu granu

taj prostor
tu
pre nego što dopru do nas
garantuje
da
kada dopru
neće
uzeti sve

nikad.


naš je 
Čarls Bukovski 

You Get So Alone at Times That It Just Makes Sense (1986)
Čarls Bukovski, Pesme 2. LOM, Beograd (2007). Preveo Flavio Rigonat.

8. 4. 2012.

Ivo Andrić: Tvrdo spavaju mrtvi




Ne nikad nije,
Širom svijeta cijeloga,
Ne, nigde nije
Prepukla teška ploča nadgrobna
Uvijek i svugdje,
Širom svijeta cijeloga
Vjekova sviju
Mrci sniju i mrci zemljom bivaju,
Ali mi živi,
Širom svijeta cijeloga,
Ali mi jadni
Mi preželjni, mi hoćemo vječnosti.
I moj san je to,
Širom svijeta cijeloga,
Što no se sanja:
Da je ciknula ploča nadgrobna
I vječnost da je,
Širom svijeta cijeloga
Razvila krila
O, veče istine koje govori:
Ne pohode nas zvijezde,
Ne dozivaju grobovi,
Tvrdo spavaju mrtvi;
Živi su sjenke od oblaka;
Vječan je samo
Naš san o vječnosti.


Uskrs 
Ivo Andrić

7. 4. 2012.

Jutro


© Miha Skulj

Poslije noćne kiše. Svanulo krvavo jutro.
Blješte vode niz cestu ko male vatre.

Poslije noćne muke,
O, zašto mi crvenim jutrima
Navještaš nemirne dane?
Je li to neka nebeska šala
Suncu na njegovom putu? – O, lako je suncu,
Na nevidljivom koncu Tvoje sile hoditi nebom,
Vječno i isto!
A meni je teško držati korak u svirepoj igri
Sjaja i mraka nad mojom ubogom glavom.
I, ako je nesvjest konac ko i početak
Tog kratkog sna,
Zašto me budiš crvenim jutrima?

(1919)

Jutro 
Ivo Andrić

Uteha snova


© Miha Skulj


Oni što robuju danju
Ni noću ne nalaze sna.

Ne seća se čovek
Onoga što bi hteo,
Nego kroz jezu ćelija
I noć,
Tamne makaze škripe
I sablasna odela kroje.

Od mog života ništa nije moje.
Nemir u kome drhtim
Jedino je što osta – neki sati tuku! –
A sve ostalo posta
Tek mala, stara priča
O jagnjetu i vuku.

Samo kad zora sviće
– ko zna procese tela! –
Kô neko vrelo piće
Što zanosi i krepi,
Kratak san poteče, i zanos nerazmljiv:
Da su sva čuda i tajne bez imena i znaka,
Istine bez svedoka,
U meni sačuvane.

I još, pokatkad, dok spavam,
Dođe dah dalekih mora,
Topla ćilima, voća,
I raskoši nepoznate.

(1916)

Uteha snova 
Ivo Andrić 


5. 4. 2012.

Umiranje ima svoju grubu ivicu


Paul Klee - Death and fire


umiranje ima svoju grubu ivicu.
sad nema bekstva.
stražar motri na mene.
njegovo loše oko.
sada robijam.
u samici.
okovan.
nisam ni prvi ni poslednji.
samo ti govorim kako je to.
sada sedim u svojoj senci.
lice ljudi postaje mutno.
stare pesme se i dalje čuju.
s rukom na bradi, sanjam
ni o čemu dok moje nestalo detinjstvo
skače kao delfin
u zamrznutom moru.


kao delfin
Čarls Bukovski 

4. 4. 2012.

Daleko u nama


Carl Mydans


Ruše se stubovi koji nebo drže

Klupa sa nama polako
U prazno propada

Zar da dovek čamimo
U kamenom ćutanju

Kroz oči kroz čelo
Reči će nam proklijati

Razbežali se dani

Zar da dovek čekamo sunce
Da nam se kroz rebra zažuti

Slušamo kako nam srca
U grlu mrtvih stubova lupaju

Istrčali smo iz grudi


Daleko u nama (13) 
Vasko Popa