21.06.2015.

Aladin Lukač: Kako da pjevam, ruke su mi svezane


Harry Callahan


ČEKAJUĆI S.

Drhtim
Negdje gdje
Još nijesam

Opustošena
Osjećanja
Još žive

Gdje počiva
Mrak?
Sad, gdje je
Taj put

Slivaju se
Suze
Od sedam godina
Od tebe do jutra
Slivaju se
U bol
U bol i suze
S.

Beograd, 26. 2. 1997. 



OVIM LJUDIMA

Ovim ljudima
Što u bisagama
Nose oči

I onim
Što gore od želje
Kao grobovi
Hladni i prazni

Neka ih bude
Svuda
Oni će naći
Put ka kazni

Nije lako
Isplakati suze
Ovi robovi
Svoje svijesti
I nemaju ih

Oni imaju
Samo želju
Trulu ideju
Negdje između zuba.

Beograd, 12. 4. 1997. 



TO BELGRADE

Serviraju mi istine
Klijavi korov ispod kože.

Tražite drugog
Suviše je teške vode
U mojoj glavi
Pronađite put do vlasti.

Imajte na umu ideju
Ali onu s druge strane
Napravili ste armiju disidenata
I gomilu kretena.

Žao mi je što moram reći
Da je to ovaj narod
Fakat da su im isprani mozgovi,
Ali će vam uvijek trebati
Kad više gladni psi.

Mirotvorac u odijelu barakude
Zlikovac posve običan.

Moj svijete gdje su ti oči?

Beograd, 20. 4. 1997. 



***

Vidio sam noćas
Oružje
Užarene cijevi.
Vidio sam gomilu
Očiju,
Živih očiju

Bijes mi je udarao
U grudi,
Znoj se slivao sa čela.

Grozno sjećanje postoji
I sve manje ljudskosti
Bože, sve manje ljudskosti.

Komad zemlje mi biješe
Na glavi.
Stabla izvijena bjehu svud.

Ogromne rupe sa
Ljudima u njima
Pena i krici.

Vidio sam i mračne ljude
Što im munje sijevaju
Iz oba oka.

Na obližnjem brdu
Gorele su kuće
Šuma je gutala bol.

Prevrnuta slika
Bješe mi ispod ruku
Krv, svuda preko nje.

Noć je svijetlela,
A nigdje nije bilo Mjeseca.

Novi Pazar, 2. 8. 1997. 



DE FACTO

De facto
Da dobro stoje
Evo već godinama

I uz sjetu
Suze broje
Od kore do kore

Gdje je srž?
Kako da pjevam
Ruke su mi svezane

Ruke na očima
Noge u zemlji
Do pojasa

Na dnu živog blata
Valjda će se zaustaviti
Ili će tražiti novi ambis
Za ovu bijednu zemlju.

Novi Pazar, 24. 8. 1997. 



PJESMA PRIJE KRAJA

Što sam riječima učinio
I jutro je samo riječ
Ovaj dan je sačinjen od kruga
Pijeska na rubovima dolazećih sjećanja
Što sam riječima učinio
Pa bar da znam gdje su mi suze
Serpentine i slast
Šta sam to učinio
Progoni me glas
Sjeta pritiska
Zar i sad miris dragog bića
Se osjeća
Što sam, što sam učinio riječima
Po kaldrmi se kotrljam
Bespomoćan da išta uradim, da kažem
Prekrivaju me nekim čaršavima
Kao pred kaznu
Brane me od mene samog
Koprene mi na oči stavljaju.

Novi Pazar, 9. 11. 1997. 




(To Belgrade, 1997, 1998, 2000)


Aladin Lukač (1976-2003)
Iz knjige Bramaputra (izabrane pjesme), Sent, Novi Pazar, 2006.


Pročitajte još: 
Oni drugi (iz ciklusa Prištinska hronika) 
Krajolik oivičen barutom (iz ciklusa Stara kuća) 

Нема коментара:

Постави коментар