24. 4. 2017.

Hose Anhel Lejva: Keruša


Boris Smelov, 1996


Prišla je keruša da ti oliže cipele
cvili i umiljava se šapa podignutih uvis
čeka da je počešeš i pomaziš đonom
životinja je kratke pameti nema dostojanstva
kao da je poniznost bit njene vrste
- gledaš je besno i ne možeš da sakriješ gađenje

Juče si sa drugim dečacima gledao kako je jure i zaskaču psi
Odlučili ste da je kaznite iz odvratnosti ili da pokažete prirodu
Veštinu gospodara ili onog koji uči da potčini slabijeg
iskusiće svu moć i ingenizoznost igre svojih sudija
Vezali ste je za zadnje noge i obesili o neku gredu
Zavijala je bolna pinjata kroz dečački smeh i usklike
Mlatili ste je štapovima ubadali ushićeno u čmar i u vaginu
Tuđ bol ne ostavlja mesta pitanjima
Ratna su vremena pomišljao si dok je u tebi rastao
osećaj samilosti ili savesti
odlučio si tada da prekineš igru

Progoni te godinama slika keruše
verna je tvome bolu i njenim mukama
svakoga jutra pojavljuje se pred tvojim vratima
u njenom slepom pogledu iste su one oči
što još od detinjstva pitaju zašto


Za Antonija Gamonedu iz ormara punog senki

Hose Anhel Lejva, Keruša

Iz zbirke Tri četvrtine, Adresa, Novi Sad, 2015.

Нема коментара:

Постави коментар