1. 11. 2011.

Sudbina književnosti




             - U ovom svijetu kompjutera i otuđenja kakva je sudbina i budućnost književnosti?

           - Ponekad se svima nama čini da je sudbina književnosti crna i njena budućnost obeshrabrujuća. Ali, da li je baš tako? Koje je to vrijeme u prošlosti bolje prihvatilo knjigu nego ovo naše? Nijedno! Sve do naših dana nepismenost je bila masovna, knjige su kupovali i čitali malobrojni kulturni ljudi, knjige su se štampale rijetko i u malom tiražu, a pisci se u devetnaestom vijeku, recimo, tuže na malen broj prenumeranata i na slabu prođu knjige. U predratnoj Jugoslaviji nije bilo ni deset izdavača, a danas ih ima preko sedamdeset. Oni izdaju na desetine hiljada naslova godišnje. Naravno, mi nijesmo zadovoljni brojem pročitanih knjiga. Još ih je malo, zaista. Ali je važno da broj čitalaca i pročitanih knjiga ne opada, već raste. A to je ohrabrujuća činjenica. Uvjeren sam da će u tom pogledu nastupiti renesansa, koja će izmijeniti red stvari, možda brže nego što mislimo. Ljudi će se zasititi standardizovanim informacijama, zabavom bez duha, prazninom trke za nepotrebnim stvarima, besmislom dokazivanja svog društvenog prestiža preko standarda, i spasavaće se kulturom pred osjećajem ništavila. Posebno vjerujem u mlade, oni neće dozvoliti da život utone u sivilo. A spas danas nije religija, već umjetnost. Ona će dati smisao i novu vrijednost ovom našem tehniciziranom svijetu koji gubi dušu.


„O zlu i o dobru“ - Meša Selimović u razgovoru sa M. Đurovićem i Z. Hodžićem.
Meša Selimović: „Pisci, mišljenja i razgovori“, BIGZ, 1983.


Нема коментара:

Постави коментар