PTT screen

Bolničari su pograbili krevet i iznijeli ga. Za njim je ostala praznina. Pozanašna, čestvrtasta — taman onakva kakav je bio krevet. Tako biva uvijek kad nešto nestane: za njim ostane praznina onakvog oblika kakvog je bilo ono što je nestalo. Tako biva i kad nam neko umre. Tako biva uopće kad se zbriše jedan realitet: na njegovom mjestu ostane praznina tačno njegovih crta, lika i obličja, i sjedi na njegovom mjestu za stolom, kao duh umorenog Banqua, i zuri u nas . . .