12.03.2013.

Fernando Pesoa: Boli me glava i svemir



© Mihoko Ogaki
Boli me glava i svemir. Fizičke boli, očitije od duhovnih boli, svojim odražavanjem u duhu stvaraju tragedije što ih same ne sadrže. Donose nam netrpeljivost prema svemu, a kako se radi o svemu, nije isključena nijedna zvijezda. 

(...)

Moja je želja umrijeti, makar na trenutak, no to je samo zato, kao što već rekoh, jer me boli glava. I ovoga se časa prisjećam na koji bi to način otmjenije rekao neki veliki prozaist. On bi po razdobljima razložio bezimenu bol svijeta; pred njegovim maštovitim očima nicale bi u odlomcima razne ljudske drame što ne postoje na zemlji, i kroz pulsiranje grozničavih izvora uzdizala bi se na papiru cijela jedna metafizika boli. Ja, pak, ne posjedujem otmjenost stila. Boli me glava jer me boli glava. Boli me svemir jer me boli glava. No svemir što me uistinu boli nije onaj pravi, koji postoji jer ne zna da postojim, nego ovaj moj u meni, koji mi, ako rukom prijeđem po kosi, stvara osjećaj kako ona pati samo zato da bih ja patio.


Fernando Pesoa, iz Knjige nemira (331)

Нема коментара:

Постави коментар