17.08.2011.

Čim đavo preciznosti došapne vrlo određena pitanja, maštanje prestaje


Vladimir Kush


Htio je da bude uvrijeđen i nesrećan. I bio je.
Donio je vazu iz šupe, a onda otišao do mora. Stao je u mrtvu vodu.
Lijeno je mislio: more - staza bez prepreka, put bez granica, majka širine, otac slobodnog lutanja.

Otići će morem u nepoznato. Jednom. Ostaviće ovu vrelu kamenu liticu na kojoj i gušter izdiše,
i ovu sprženu tvrdu travu bez sokova, oko koje se smao guje uvijaju, i ovu ružnu kuću u kojoj radost zamire,
i ovaj mrtvi kraj u kojem plemenitosti nema, ni ljubavi, ni želje čak.
Neću da se pretvorim u suri kamen.
Zagazio je u plićak, i zastao, obuhvaćen morem do članaka.

Otići ću jednom.
Kuda?
Ma kuda.
Kada?
Nikada.
Čim đavo preciznosti došapne vrlo određena pitanja, maštanje prestaje. Ostaje tuga.
Ostaje život oko nas.


Ostrvo, (Oduševljenje)
Meša Selimović

Нема коментара:

Постави коментар