26. 7. 2014.

Alen Boske: Mučenje u vezi sa Bogom



Alain Bosquet
* * *

„Hoću da me vratite meni samom“, 
reče bog, 
„ne pominji mi ime.
Niti sam začet ni začetljiv: 
tijelo bez tijela, 
duša neprijatelj svakoj duši. 
Ostavite me samog 
s mojom mukom: obdan i obnoć se mijenjam
samoosuđen na preobražaje. 
Takva je moja priroda, 
nepoznat odveć sebi poznat, 
da se nikada ne zadovoljim 
svojom predstavom o Bogu.“



* * *

„Dao sam ti riječ“,
reče Bog, „da bi znao 
da mi protivrječiš:
da bih se potvrdio, potreban mi je dvoboj. 
Urlaj, grdi, raspravljaj. 
Piši moje ime 
jer se tako skrnavi:
možeš da promijeniš boga, 
ja preuzimam rizik. 
Bavi se radije svojim samoglasnicima, 
suglasnicima, 
dvoglasima 
koje će pčele odnijeti 
u nepoznati svijet: ni tvoj ni moj.“



* * *

Božić, Božić! 
Pjevaćemo rođenje svijeta, 
ne onog u kome živimo nego onog 
u kome su bića čista i duše lake, 
kao jorgovan koji se nadnosi nad rijeku, 
kad se tužan sprema da izliježe zvijezdu. 
Božić, Božić! 
Spoznaćemo i druge vrste sreće 
drugačije od ovih na ovom svijetu u pjeni i blatu; 
izabraćemo Boga 
od kog nas neće boljeti u grudima 
i neće sisati naše stare mozgove. 
Božić, Božić! 
U međuvremenu vješaćemo svoju djecu, 
ne izvinjavajući se 
i bez griže savjesti 
jer su ona već nama slična.



* * *

Novine navode 
državnike, ministre, samoubice, 
Abažur ništa ne kaže:
kao da sluša bubašvabu. 
Grizem jastuk 
i palim nekoliko knjiga. 
Telefoniram Bogu 
da mi pozajmi malo vjere. 
Bolujem od raka riječi. 



Alen Boske 

Iz knjige Alen Boske: Pjesme. Univerzitetska riječ, Nikšić, 1989.
Prevela Branka Bogavac. 

Нема коментара:

Постави коментар