19.05.2011.

Sve se izmjeni kad padne tama


Kaveh Hosseini


Sve se izmjeni kad padne tama. Za grijeh nije ostavljeno jedno određeno doba, ali je njegovo prirodno vrijeme noć (sad spavaju pametna mala i tupava velika djeca, i oni što stignu da svrše zlo za dana). I uvijek kad se ne vidi.
Eto, to smo postigli: potisnuli smo grijeh u nevidjelo, i učinili ga moćnijim.
Prolazim utišanim gradom, čuje se samo dalek glas zurne, promaknu ponekad ljudske sjenke, nemirne kao obilježene duše, psi laju u mahalama, mjesečina je olovna, nijedna vrata se ne bi otvorila kad bih kriknuo makar i pred smrt, teško se zaustavljam u ovom času što teče, sve se u meni otima prema onome što je bilo ili što ce biti, ali ne uspijevam da pređem granice ove noći. Samo, osjećam je izdaleka, kao da sa brda gledam tužni predio, izvan njega sam a u njemu, izdvojen a obuhvaćen. Sitno mi izgleda sve u ovom mome svijetu, mnoga rođenja što se dešavaju evo baš sada, mnoge smrti, mnoge ljubavi, mnoga zla. U mome svijetu, jer drugoga nema. Oko njega su sjenke i prazna mjesečina. Oko nas tiho kapanje vremena. U meni nemoćna ravnodušnost i tišina bez života. Vidjela u meni nema, kao u nevjernicima.
Koji je to neznani greh zbog kog me kažnjavaš, moj Bože?
Molim te, usliši moju molitvu.
Spas i mir Ishaku koga nema u ovoj noći.
Spas i mir Ahmedu Nurudinu i njegovu bratu Harunu, koji se traže u ovoj noći.
Spas i mir svima izgubljenim u ovom velikom ćutanju između  neba i zemlje.


Derviš i smrt
Meša Selimović

Нема коментара:

Постави коментар