PTT screen

Ovo je tvoj čas, o dušo, tvoj slobodni let u bezrečje,
Daleko od knjiga, daleko od umetnosti, dana gotovog, posla svršenog;
Javljaš se cela, tiha, zagledana, dok ti je u mislima ono što najviše voliš -
Noć, san, smrt i zvezde.


Volt Vitman, Vedra ponoć

________________________________________________________

Sve ovo izricanje osjećaja nastaje zbog velikog umora, naizgled bez uzroka, koji se danas iznenada spustio na mene. Ne samo da sam umoran nego i ogorčen, a gorčina je također nepoznata. Na rubu sam suza zbog tjeskobe - ne suza što se isplakuju, nego onih koje se zadržavaju, suza zbog bolesti duše, a ne zbog osjetljive boli.

Fernando Pesoa, odlomak iz  Knjige nemira

I nastavljam da ispunjavam svoj sledeći prostor u budućnosti. 

Ej, ti tamo, slušaoče! Šta imaš da mi poveriš? 

Pogledaj mi lice dok gasim stidljivo veče 

(Iskren budi, niko drugi te ne čuje, a ja sam ovde još samo tren). 

Protivrečim li ja sebi? 

Dobro onda, protivrečim sebi 

(Ja sam velik, sadržim mnoštva).

Usredsređujem se na ono što je blizu, čekam na vratima. 

Ko je obavio svoj dnevni posao? Ko će prvi da završi večeru? 

Ko želi da prošeta sa mnom? 

Hoćeš li progovoriti pre nego što odem? Hoće li se pokazati da si već zakasnio?

_______________

And proceed to fill my next fold of the future.

Listener up there! what have you to confide to me? 

Look in my face while I snuff the sidle of evening, 

(Talk honestly, no one else hears you, and I stay only a minute longer.)

Do I contradict myself? 

Very well then I contradict myself, 

(I am large, I contain multitudes.)

I concentrate toward them that are nigh, I wait on the door-slab.

Who has done his day's work? who will soonest be through with his supper? 

Who wishes to walk with me?

Will you speak before I am gone? will you prove already too late?

Volt Vitman, Pesma o meni (51)

Walt Whitman, Song of myself (51)