Приказивање постова са ознаком Henri Cartier-Bresson. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Henri Cartier-Bresson. Прикажи све постове

28. 4. 2014.

Mačka


Henri Cartier-Bresson
Le chat Ulysse et l’ombre (1989)


Evena se sažali na jednu polupregaženu mačku i donese je sa ulice u stan. Međutim, mačka je doista imala više života: začas se oporavi i nakon nekoliko šetnji po terasi rodi šesnaest belih mačića.
Udavismo ih u kadi čim primetismo da liče na nas, čim posumnjasmo da su to naša deca.

[neki delfini i morski psi nikada ne spavaju]



Vojislav Despotov, Mrtvo mišljenje (62. Mačka)


Pamćenje


© Henri Cartier-Bresson (1947), New York City
Nisam zapamtio čerge,
čergarenja,
niti čergare.
Ne sećam se drvenih kola
niti belih i crvenih arnjeva,
i ne pamtim stisnutu decu
u strahu
od munje
i groma
kada se sprema oluja
nad ravnicom.
Nisam zapamtio bolest
niti progon
veliki kao ljudska tuga.

Nisam zapamtio ni svoje pretke.
Rodio sam se
kada je sve bilo izgubljeno
u novom vremenu...

Gle, 
autostradama
jure svatovi u automobilima,
sve okolo
i nikako ne mogu da se pronađu. 


Trifun Dimić, Pamćenje 

2. 2. 2014.

Pismo čitaoca


Henri Cartier-Bresson, Sardinia, 1963


Previše o smrti,
o senkama.
Piši o životu,
o običnom danu,
o priželjkivanju sklada.

Školsko zvonce
može da bude uzor
umerenosti,
čak erudicije.

Previše smrti,
previše
crnog sjaja.

Vidi,
narodi, sabijeni
na stadionima,
pevaju himne mržnje.

Previše muzike,
premalo sloge, mira,
razuma.

Piši o trenucima
kada se grade prijateljstva
i čine trajnijim
od očajanja.

Piši o ljubavi, o dugim večerima,
o jutru,
o drveću,
o beskrajnom strpljenju
svetlosti.


Adam Zagajevski, Pismo čitaoca