Приказивање постова са ознаком Raša Livada. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Raša Livada. Прикажи све постове

14. 5. 2014.

Slepac



Arthur Dove 
Belim, u stvari nezamislivim
Skiptrom:
Lupa po ivičnjaku-svog-Kraljevstva,
A crnim-staklima:
Štiti nas, od sunca-u-glavi.

Vere-se-i-klizi
Niz kajdanke ovog Grada,
Čiji tlocrt crtaju:
Miris-lipe i smrad-ribljeg-mehura.

Šta muči Tebe,
U kojem je žestoko samo sećanje?

Mada su to dva groba-bez-mrtvaca,
Mada ruke postaju čiste
Tek kada se operu
U nafti, znam:

Svet bi izgoreo
Da trun-viška-vatre,
Koji bi prevršio,
Zauvek ne trne:
U zakrivljenom-kosmosu-moje-kičme.

Znam da su suštine-svih-stvari,
Ako postoje,
Uvek izvan-njih-samih:
I da je moj mrak
Najblistavija-zenica-Svetlosti.

Ali ne znam:
Zašto me jedan-te-isti,
Ali isti-istijacki san,
Kroz sve-ove-godine,
Trese do znoja,
Do vriska:

Mesec,

Visoko iznad gustih-obrva-šume:
Srebrnim pertlama,
Vezuje-mi-cipele.


Raša Livada, Slepac 

Iz knjige Karantin, Prosveta Beograd (1978).


1. 4. 2014.

Poštar


Scena iz filma Jour de Fete (1949)

POŠTAR

Ko je zavrljačio bumerang
njegovog duha:
U ovaj svet?

Ko ga plaća da usmerava sudbine,
odvrće slavine žlezda,
i našom nas rukom lupa
po našem čelu?

Bilo-kako-bilo, grdno je milje:
Onima bez-kučeta-i-mačeta,
i onima što su zavoleli
i tako podelili svoje biće
na istok-zapad-
sever-jug.

Zato što ga ne vidiš nigde,
vidiš ga svugde:

U šoljama, kartama, kuglama,
na senatskim stepenicama:

Nikad, ali uvek tu,
gradska anima,
s licem koje-se-ne-pamti.


***

Ako ga nema onda si pesnik,
protuva, smenjen političar:

Ako ga, ipak, dočekaš,
tapši ga po leđima,
lako i studiozno,
u nadi,
da ćeš ispod uniforme:

Napipati tvrdo,
skupljeno krilo.



Raša Livada (1948-2007)
Iz knjige Karantin, Prosveta, Beograd, 1977.