28. 4. 2014.

Mačka


Henri Cartier-Bresson
Le chat Ulysse et l’ombre (1989)


Evena se sažali na jednu polupregaženu mačku i donese je sa ulice u stan. Međutim, mačka je doista imala više života: začas se oporavi i nakon nekoliko šetnji po terasi rodi šesnaest belih mačića.
Udavismo ih u kadi čim primetismo da liče na nas, čim posumnjasmo da su to naša deca.

[neki delfini i morski psi nikada ne spavaju]



Vojislav Despotov, Mrtvo mišljenje (62. Mačka)


Pamćenje


© Henri Cartier-Bresson (1947), New York City
Nisam zapamtio čerge,
čergarenja,
niti čergare.
Ne sećam se drvenih kola
niti belih i crvenih arnjeva,
i ne pamtim stisnutu decu
u strahu
od munje
i groma
kada se sprema oluja
nad ravnicom.
Nisam zapamtio bolest
niti progon
veliki kao ljudska tuga.

Nisam zapamtio ni svoje pretke.
Rodio sam se
kada je sve bilo izgubljeno
u novom vremenu...

Gle, 
autostradama
jure svatovi u automobilima,
sve okolo
i nikako ne mogu da se pronađu. 


Trifun Dimić, Pamćenje 

27. 4. 2014.

Pavo Haviko: Hrabrost


Paavo Haavikko


Hrabro, Ovidije. Nijedna kazna nije duža
od života.
Pogledaj, život je zbog toga tako sazdan
da nećeš po drugi put
da osećaš žal za svetom.


Pavo Haviko, Hrabrost

Preveo Čedomir Cvetković 


25. 4. 2014.

Godine kao jedno vetrovito veče



Edward Weston - Shell


* * * 
za E. M. 


Sav život bejaše jedno hladno veče.
Muzika. Jeka jablanova.
Radiću do 8.
Čaj.

Samo u ranoj mladosti
Bio je jedan drugi čas
Kad ti se činilo:
Nikada neće doći ljubav!

Posle je sve već bilo isto:
Postojanost boja ili izvesnost sreće.
Koraci. Ići ćemo u Beč. Šum česme.
Godine kao jedno vetrovito veče.

1968.

Miodrag Stanisavljević


22. 4. 2014.

Grčki profil



Yiannis Ritsos
SMISAO JEDNOSTAVNOSTI

Krijem se iza jednostavnih stvari da biste me našli;
ako me ne nađete, naći ćete stvari,
dodirnućete ono što je moja ruka dodirnula,
otisci naših ruku će se pomešati.

Avgustovski mesec sija u kuhinju
kao kalajisan lonac (to je tako jer vam ja to govorim)
osvetljava praznu kuću i njenu tišinu palu na kolena -
tišina uvek ostaje na kolenima.

Svaka reč je izlaz
na sastanak, toliko puta otkazan,
a reč je istinita kada zahteva da se sastanak održi.



SVETLOST 

Ispred prozora
grančica bademova drveta,
samo jedna grančica
skriva ti pola sela.

Ljubav ti dlanom
skriva ceo svet.

Jedino ostaje svetlost.



SKORO POTPUNOST

Smrt ne postoji, znaš - reče joj.
Sad kad sam umrla, da, znam - odgovori ona.
Dve košulje su ti ispeglane u fioci,
samo jedna mala ruža meni nedostaje.



EPILOG

Život – rana u nepostojanju.



Jani Rico

Iz knjige Grčki profil, Narodna knjiga, 1983. 
Sa grčkog preveli Ksenija Maricki Gađanski i Ivan Gađanski


20. 4. 2014.

Kišobran, oblik bolesti


© Alex Howitt


Ako bolest
uvučena u srce, pluća, nerve,
ima nekakav oblik,
onda je to kišobran.
Bolnička dvorišta
puna su ćutljivih ljudi.
Poneki od tih šetača
sa kišobranima
pokrče put do parkova i bioskopa.
Nedeljom, praznikom,
hitno, avionom,
sa povratnicom,
čvrsto držim dršku malog kišobrana.


Vojislav Despotov, Kišobran, oblik bolesti 



19. 4. 2014.

Vojislav Despotov: Bog



Kansuke Yamamoto (1949), Walk Melancholy 


Bože, moli mi se.
Bože, klekni na kolena.
Bože, subotom malo pogreši.
Bože, ja pobožan sam
jer sam đavo.
O bože, šta ja to govorim?
O prozore, šta ja to otvaram?


Vojislav Despotov, Bog