Preko dana se, na primjer, smijemo našem sinoćnjem strahu, čvrsto uvjereni da duhova nema. A naveče još uvijek uviđamo i sebi ponavljamo da duhova nema — tek, i pored toga, mi se bojimo. Jutrošnji fakat ostaje fakat; samo, taj fakat sad nema važnosti. Jer napram njemu diže se drugi fakat, aktuelniji, i zato faktičniji od njega: fakat našeg straha.
Proljeća Ivana Galeba
Vladan Desnica
Нема коментара:
Постави коментар