Držalo me to mutno raspoloženje i kad sam izašao na sokak, u siv kišni dan, prošaran mokrim pahuljicama snijega, stiješnjen gomilom crnih oblaka što su poklopili svijet.
Vjetar je hujao kroza me, bio sam pusta špilja.
Kako se liječi prazno srce, Ishače, prikazo, što je uvijek nanovo izmišlja moja nemoć?
Derviš i smrt
Meša Selimović
Нема коментара:
Постави коментар