21. 6. 2015.
Aladin Lukač: Kako da pjevam, ruke su mi svezane
 |
| Harry Callahan |
ČEKAJUĆI S.
Drhtim
Negdje gdje
Još nijesam
Opustošena
Osjećanja
Još žive
Gdje počiva
Mrak?
Sad, gdje je
Taj put
Slivaju se
Suze
Od sedam godina
Od tebe do jutra
Slivaju se
U bol
U bol i suze
S.
Beograd, 26. 2. 1997.
OVIM LJUDIMA
Ovim ljudima
Što u bisagama
Nose oči
I onim
Što gore od želje
Kao grobovi
Hladni i prazni
Neka ih bude
Svuda
Oni će naći
Put ka kazni
Nije lako
Isplakati suze
Ovi robovi
Svoje svijesti
I nemaju ih
Oni imaju
Samo želju
Trulu ideju
Negdje između zuba.
Beograd, 12. 4. 1997.
TO BELGRADE
Serviraju mi istine
Klijavi korov ispod kože.
Tražite drugog
Suviše je teške vode
U mojoj glavi
Pronađite put do vlasti.
Imajte na umu ideju
Ali onu s druge strane
Napravili ste armiju disidenata
I gomilu kretena.
Žao mi je što moram reći
Da je to ovaj narod
Fakat da su im isprani mozgovi,
Ali će vam uvijek trebati
Kad više gladni psi.
Mirotvorac u odijelu barakude
Zlikovac posve običan.
Moj svijete gdje su ti oči?
Beograd, 20. 4. 1997.
***
Vidio sam noćas
Oružje
Užarene cijevi.
Vidio sam gomilu
Očiju,
Živih očiju
Bijes mi je udarao
U grudi,
Znoj se slivao sa čela.
Grozno sjećanje postoji
I sve manje ljudskosti
Bože, sve manje ljudskosti.
Komad zemlje mi bješe
Na glavi.
Stabla izvijena bjehu svud.
Ogromne rupe sa
Ljudima u njima
Pena i krici.
Vidio sam i mračne ljude
Što im munje sijevaju
Iz oba oka.
Na obližnjem brdu
Gorele su kuće
Šuma je gutala bol.
Prevrnuta slika
Bješe mi ispod ruku
Krv, svuda preko nje.
Noć je svijetlela,
A nigdje nije bilo Mjeseca.
Novi Pazar, 2. 8. 1997.
DE FACTO
De facto
Da dobro stoje
Evo već godinama
I uz sjetu
Suze broje
Od kore do kore
Gdje je srž?
Kako da pjevam
Ruke su mi svezane
Ruke na očima
Noge u zemlji
Do pojasa
Na dnu živog blata
Valjda će se zaustaviti
Ili će tražiti novi ambis
Za ovu bijednu zemlju.
Novi Pazar, 24. 8. 1997.
PJESMA PRIJE KRAJA
Što sam riječima učinio
I jutro je samo riječ
Ovaj dan je sačinjen od kruga
Pijeska na rubovima dolazećih sjećanja
Što sam riječima učinio
Pa bar da znam gdje su mi suze
Serpentine i slast
Šta sam to učinio
Progoni me glas
Sjeta pritiska
Zar i sad miris dragog bića
Se osjeća
Što sam, što sam učinio riječima
Po kaldrmi se kotrljam
Bespomoćan da išta uradim, da kažem
Prekrivaju me nekim čaršavima
Kao pred kaznu
Brane me od mene samog
Koprene mi na oči stavljaju.
Novi Pazar, 9. 11. 1997.
(To Belgrade, 1997, 1998, 2000)
Aladin Lukač (1976-2003)
Iz knjige Bramaputra (izabrane pjesme), Sent, Novi Pazar, 2006.
Pročitajte još:
Oni drugi (iz ciklusa Prištinska hronika)
Krajolik oivičen barutom (iz ciklusa Stara kuća)
Aladin Lukač: Krajolik oivičen barutom
 |
| Harry Callahan, Chicago, 1995. |
ZVJERSTVO
Ko balsam prije kraja
Nedokučiv i sam u svitanje
Hrast stoji
Grane izrezbarene
Notom vremena
Pijavice i sutone
Sve hrani iz istog korijena
A onda su došli po njega
Čeličnim lancima ugušili stablo
I poslije svega ostao je miris,
Sjećanje.
Oslobodili su ga života,
Zrelog su ga ubili.
Golgota,
Sječivo u drvetu.
Olovne im lobanje
Još odišu
Snagom samrtničkog ropca.
Novi Pazar, 9. 1. 1996.
BEZ ODGOVORA
Šta se dešava
Kad u naramku
Unesem prošlost
U svoju kuću?
Šta će se desiti
Ako iz zenita
Iznesem sunce
I zapjenim gore?
Šta će biti
Kad dam život
Za bezvrijedni
Komad zemlje?
Šta će se desiti
Kad more pregazi
Sve ono što stvorimo
Odiseje i epopeje?
Novi Pazar, 10. 1. 1996.
NIT PROŠLOSTI
Gdje si sad da vidiš
Unakaženo ljudsko tijelo
Ruglo od kog svi zaziru
Gdje si sakrio očaj
Izliven u kasnu zoru
A sve su zore različite
Gdje je sad tvoj osmijeh
U mjestu zvanom zaborav
Što si ga ostavio
Uvijek si bio tačan kao smrt
Ti nemirna dušo
Prekaljena u duši kamena.
Novi Pazar, 29. 1. 1995.
KRAJOLIK OIVIČEN BARUTOM
Hoćemo li se sjutra
Ponositi svojom mladosti?
Znam samo da nam pogledi
Neće biti tako čvrsti i prodorni.
Svu slast života osjećamo
U jednom jedinom zalogaju hljeba
Na djecu je pala osuda teška
Ko što reče jedan moj kolega
Istina.
Teške riječi za tako mali svod
Sjutra gledaće nam u oči
Ta ista djeca i pitati
Gdje smo im sakrili djetinjstvo
Oči pune crvene tečnosti
Neće moći da odgovore
Poklonite im još jedan dan života
I vidjećete koliko samo mogu
Da budu srećna
U dolini krajolika oivičenog barutom.
Novi Pazar, 19. 3. 1996.
POKRIJTE MOJU MLADOST
Pokrijte moju
Mladost crnim ružama
Ovaj
Uspravljeni bol
Sijedu čežnju
Sve pokopajte
I zaboravite moje ime.
Beograd, 16. 11. 1996.
(Poezija Aladina Lukača iz ciklusa Stara kuća, 1996)
Aladin Lukač (1976-2003)
Iz knjige Bramaputra (izabrane pjesme), Sent, Novi Pazar, 2006.
Pročitajte još:
Oni drugi (iz ciklusa Prištinska hronika)
Kako da pjevam, ruke su mi svezane (iz ciklusa To Belgrade)
9. 6. 2015.
Aladin Lukač: Oni drugi
 |
| Harry Callahan; Eleanor, Chicago, 1952 |
IZA OSJEĆAJA
Osjećam
Kako rastu nokti
Kojim ću kopati
Zemlju
Ravno do srca.
Priština, 4. 4. 1995.
PRIŠTINSKA HRONIKA
Skladna tišina.
U pozadini
Neko gradi
Prezir
Drvoredi
Samo u jednom
Pravcu
Slutnja
U svakoj glavi
Obojena
Pomirljivom tišinom
Izbliza i
Ruševina je ista.
Kruže samo
Ptice i priče.
Priština, 30. 5. 1995.
OPIS RAJA
Hoće li sjutra
Biti svjetla
Moj fragmatični
Prijatelju?
Evo me podno raja
Istiskam sok
Iz mrtvog drveta
Znaš, i u raju
Je sve mrtvo!
Nijesam siguran
Hoće li sjutra
Biti svjetla
Da iskopam mezar
I zabranim svima
Da plaču.
Novi Pazar, 2. 7. 1995.
TREĆI ČIN
Promisli dobro
Prije nego
Istupiš naprijed
Sirova snago
Sasjeći će ti
Ruke do lakata
Iscijediti i posljednju
Kap krvi
Napisaće treći čin
I prepustiti te
Zaboravu.
Novi Pazar, 5. 7. 1995.
PRODUŽETAK STRAHA
Armija neukih
Čeka napolju
Rastrzaće
U ljude i paru
Samo da ih strah
Prođe
Paranoja u kavezu
Čak ni na sebe
Ne misle
Prokleti
Tornado ljudski
Iz praha stvoren
Harizmom obznažen
I pjesme se boje
Pranitkovi
Izmleveno zrnevlje,
Zaziru od bilo
Kakve sreće
Pritisle štuke gladne.
Novi Pazar, 22. 8. 1995.
ONI DRUGI
Primjer čovječnosti
Osvijetliše drugi
Pod istom opsadom
Kroz vene teče krv,
Neko drugi biće kriv
Jer mrze pogrešnog čovjeka
Oprosti što riječi uvijam
Ni one više nemaju cijenu
Mogu sa njima da radim šta hoću.
Znaš, mrtav pesnik i grobu je težak
On mora vječno da bježi
Kad posustane sustignu ga riječi
Zli jezici njegovu krv puste.
Priština, 27. 9. 1995.
ČAS TUGE
Ko utjera
Hladnoću
U ovu tijesnu
Sobu?!
Miris oraha
Dvorana
Za sva svitanja
Damari
Tek otkriveni
Ovog jutra
Oprošteni
Grijesi
Mačija suza
Pusti tragovi
Sve je to
Samo slivena
Tuga.
Novi Pazar, 23. 11. 1995.
CRVENO SVJETLO
Na margini
Ostaše crvena
Svjetla
U korak sa
Bijelom linijom
Poneka slutnja
Dio života
Već sada prolazi,
Na margini
Pronese se glas
Istina sušta
Da ovaj očaj
Nikada ne skreće
Sa svoga puta
Novi Pazar, 30. 11. 1995.
(Prištinska hronika, 1995)
Aladin Lukač (1976-2003)
Iz knjige Bramaputra (izabrane pjesme), Sent, Novi Pazar, 2006.
Pročitajte još:
Krajolik oivičen barutom (iz ciklusa Stara kuća)
Kako da pjevam, ruke su mi svezane (iz ciklusa To Belgrade)
Пријавите се на:
Постови (Atom)