21. 9. 2010.

Ja sam čovjek. Tako, naprosto čovjek. Čovjek po zanimanju.




— Vi ste đak, jelte? — upitao sam ga jednostavno, sasvim bez prizvuka.
— Jesam, — odvratio je resko. Zvučalo je kao da kaže: pa što onda?
— A vi ? nadodao je odmah zatim, kao neku retorziju. I odvrnuo je glavu ne čekajući odgovora.
     Očevidno, nije ga zanimao; to je upitao tek onako, da budemo kvit.
— Čovjek.
     Okrenuo je glavu k meni, s izvjesnim neshvaćanjem. Ponovio sam jasnije, slovkajući riječ po riječ:
— Ja sam čovjek. Tako, naprosto čovjek. Čovjek po zanimanju. Iz pasije, ako hoćete. Nije odgovorio.
     Umukli smo.

                           
      Vladan Desnica

Нема коментара:

Постави коментар