18. 4. 2011.

Ljubav je svojevrsno društvo


Wolfgang Lettl

Ljubav je svojevrsno društvo,
Ne znam više hodati sam putovima,
jer više ne mogu ići sam.
Jedna me nevidljiva misao tjera da hodam brže
a vidim manje i da istodobno žarko žudim sve vidjeti.
Čak i njezina odsutnost biva sa mnom,
a ljubim je toliko da ne znam kako je žudjeti.

Ne vidim li je, zamišljam je i jak sam poput visokoh stabala,
Videći je, tresem se i ne znam što se dogodi s onim što
ćutim u njezinoj odsutnosti.
Cijelim sam svojim bićem neka sila što me napušta,
Cijela me zbilja gleda kao suncokret s njezinim licem u središtu.

___________


Love is a company.
I no longer know how to walk the roads alone,
For I’m no longer able to walk alone.
A visible thought makes me walk faster
And see less, and at the same time enjoy all I see.
Even her absence is something that’s with me.
And I like her so much I don’t know how to desire her.

If I don’t see her, I imagine her and am strong like the tall trees.
But if I see her I tremble, I don’t know what’s happened to what I feel in her absence.
The whole of me is like a force that abandons me.
All of reality looks at me like a sunflower with her face in the middle.



(Alberto Caeiro, Zaljubljeni pastir, 10. VII 1930.)
Fernando Pessoa

Нема коментара:

Постави коментар